
Simonijata e problem so koj se soo~uvala crkvata od nejzinoto osnovawe pa do denes. Kako dokaz za postoeweto na simonijata vo taka dolg vremenski period mo`e da ni poslu`at pravilata koi bile donesuvani vo tekot na istorijata. Po~etokot e od najrano vreme, koga na Svetite Apostoli im bile ponudeni pari za da ja prodadat blagodatta na Simon vra~arot (D.A. 8,20), a poslednoto pravilo poteknuva od devettiot vek.
Prvoto pravilo vo koe stanuva zbor za simonijata e 29 apostolsko pravilo kade se veli:
“Ako bilo koj episkop, ili prezviter, ili |akon, so pari go dobie svoeto dostoinstvo, neka se ras~ini i toj, i onoj koj {to go postavil, i sosema neka se odlu~i od zaednicata, kako Petar {to go odlu~i Simon Vra~ar”. [1]
Dodeka pak vo 30 apostolsko pravilo stoi:
” Ako nekoj episkop se poslu`i so svetovnite vlasti, za preku niv da se zdobie so Crkva, neka se ras~ini, pa i odlu~i; a isto i site onie koi so nego zaedni~arat”. [2]
Kako {to mo`eme da vidime ovdeka crkvata mnogo ostro ja osuduva simonijata pritoa nalagaj}i takvite da bidat ras~ineti i isklu~eni od crkovnata zaednica. Na prv pogled mo`e na ni izgleda vakviot stav na crkvata kako dvojna kazna za edna ista rabota, no ako podobro pogledneme }e ni stane jasno deka ne stanuva zbor za toa, zatoa {to, ako na prestapnicite im se odzeme ~inot ili eparhijata koja ja dobile na takov na~in toga{ vo su{tina tie ne gubat ni{to zatoa {to im se odzema ne{to {to nikoga{ go nemale. Treba da bidat isklu~eni od crkovnata zaednica kako edinstvena kazna za toa {to go storile, a toa {to za pari go dobile tie i nikoga{ ne go dobile. Ovdeka isto taka gledame deka ne zaslu`uvaat kazna samo onie koe se poslu`ile so simonijata za postignuvawe na nekoja svoja cel, tuku i onie koi se soglasile da prodadat ne{to {to ne mo`e da se prodade. Vo ovie dve pravila pod kazna za izvr{ena simonija podle`at podednakvo kako onie koi davaat pari i primaat, isto taka i onie koi zaedni~arat so niv.
Dosta ra{ireno vo crkvata, nekade vo prvata polovina na ~etvrtiot vek se pojavila povtorno simonijata, pa onie koi ja praktikuvale se trudele i izmisluvale na~ini kako da ja opravdaat. Za toa Sv.Vasilij vo svojata prva godina na arhipastirskata slu`ba ja pi{uva ovaa poslanoca koja vlegla vo negovite pravila kako 90 pravilo:
”Odvaratnosta na rabotite za koi pi{uvam, so samoto toa {to za nea, somnevaweto ne pobudilo, so bolka ja ispolni mojata du{a i vpro~em mi se ~ini potpolno neverojatna. Zna~i {to da napi{am za taa rabota,onoj koj znae za toa neka go primi ova kako lek, a koj neznae kako napomena. Pa {to e toa za {to zboruvam? Ka`uvaat deka nekoi pome|u vas zemate pari od onie koi gi rakopolagate i {to e u{te polo{o, ova se krie pod imeto na blago~estieto. Bidej}i koj pravi zlo pod izgovor na dobro, dostoen e za dvojna osuda: poradi ona {to go pravi, a nee dobro, no i poradi ona {to se slu`i so dobroto, za so negova pomo{ go izvedi lo{oto. Pa ako toa stoi taka, toa pove}e neka na se slu~uva, tuku neka se popravi bidej}i treba za vakov slu~aj da mu se uka`i na onoj koj zema srebro, istoto {to go ka`al Apostolot, koga onoj sakal da dade srebro za da ja kupi blagodatta na Svetiot Duh:”srebroto tvoe se tebe neka zagine” (D.A.8, 20). Pri {to pomalku gre{i onoj koj pri neznaewe saka da kupi od onoj koj go prodava Darot Bo`ji, bidej}i tuka se slu~uva proda`ba i {to si dobil ti na dar, ako go prodava{ toa, }e bide{ li{en od blagodatta, kako oddaden na sotonata, bidej}i voveduva{ pazarewe vo duhovnite raboti i vo crkvata, vo koja nam ni e povereno Teloto i Krvta Hristovi. A ova vaka nikako ne smee da se slu~uva. Vo {to se sostoi pak nivnata ve{tina. Ako tie se stremat da ne gre{at {to ne zemaat za vreme na rakopolagaweto tuku potoa zemaat, me|utoa, da se zema bilo koga, sekoga{ se vika zemawe. Zna~i ve povikuvam, vakvite prihodi, ili podobro ka`ano, vakviot pat vo geenata da go ostavite i ne si gi valkajte va{ite race so vakvi ne~istotii, pa so toa, da postanete nedostojni za izvr{uvawe na svetite tajni. Prostete mi {to vo po~etokot kako nesiguren, a sega kako siguren vi se zakanuvam. I koj posle ovaa moja poslanica }e napravi takvo ne{to, vedna{ neka bide oddale~en od oltarot i neka bara kade mo`e da se kupuva i da se prodava darot Bo`ji, bidej}i nie takov obi~aj nemame, nitu pak nekade crkvite Bo`ji imaat. (1Kor 11,16). U{te edno da dodadam pa }e prekinam. Ova seto se slu~uva poradi srebroqubieto i toa e vo korenot na site zla (1 Tim. 6,10), i se narekuva idolopoklonstvo(Kolos 3,5). Nemojte poradi malku srebro od Hrista da pravite idoli, nitu nemojte povtorno sega da go poddr`uvate Juda, predavaj}i go poradi ne~ista dobivka povtorno Hrista. Koj edna{ poradi nas raspnat be{e, bidej}i i silata i racete na onie koi sobiraat takvi plodovi }e gi nare~e Akaldema”.[3]
Kako {to gledame Sv. Vasilij onie koi ja praktikuvaat simonijata gi sporeduva so Juda koj za pari go predade Hrista, kako takvi koi od `elba za zbogatuvawe pristapuvaat kon prodavawe na blagodatta Bo`ja koja ne mo`e da se prodade ili da se kupi.
Vo 451 godina ~etvrtiot vselenski sobor donel pravilo (2 pravilo) vo koe povtorno e osudena simonijata:
”Ako bilo koj episkop za pari izvr{i rakopolagawe i blagodata koja ne mo`e da se prodava, ja pretvori vo predmet za proda`ba, pa za pari postavi episkop, ili horepiskop, ili prezviter ili |akon, ili bilo koj, koj {to spa|a vo klirot, ili za gadna lakomost za dobivka proizvedi za pari ekonom, edikt, ili paramonar ili bilo koj drug koj {to e vbroen vo kanonot, pa se doka`i deka toa navistina go pravel, neka se smetne od svojot ~in; a onoj,koj {to e postaven na takov na~in, neka nema nikakva korist od kupenoto rakopolagawe ili proizveduvawe, tuku neka se smeta kako i da nema dostoinstvo ili slu`ba koi za pari gi dobil. Onoj koj {to bil posrednik vo vakvata gnasna i bezzakonska trgovija, takviot ako e klirik neka se smetne od svojot ~in, a ako e svetovnik ili kalu|er, neka bide anatema”. [4]
Ve}e so ova pravilo se osuduvaat i ostanatte vidovi na simonija, a ne samo postavuvaweto vo sve{teni~ki ~in; sekoe postavuvawe koe e izvr{eno so potkup se stava vo granicite na simonijata, i na kazna podle`i sekoj koj postavil na takov na~in i onoj koj bil postaven na takov na~in.
Vo 459 godina Genadij Carigradski svikal sobor vo Carigrad, na koj u~estvuvale 81 episkop i bila izdadena slednata poslanica protiv simonijata koja bila prisutna vo crkvata:
“Koga Gospod na{ i Bog i Spasitel Isus Hristos im go predade na svoite Sveti u~enici propovedaweto na Evangelieto i gi isprati kako u~iteli na lu|eto i na celiot svet, najjasno im zapoveda, ona {to kako dar go primile, moraat isto i na lu|eto kako dar da im go davaat, ne baraj}i za toa ni med, ni srebro, ni zlato, nitu voop{to bilo kakva materijalna ili zemna dobivka, bidej}i ne mo`e da ima zamena na duhovnite darovi so zemni i tleni. I ovaa zapoved toj ne im ja dade samo niv, tuku preku niv i nam, koi ne udostoi da ne postavi na nivniot stepen i na nivnoto mesto. Pa treba kako {to tie toga{ taka i nie sega najvnimatelno da ja ~uvame i da ja pazime ovaa zapovedi da ne mudruvame so toa so koe na treba da se mudruva, nitu da frlame vrz sebe pogubna igra. Kako dar, vika primivte i kako dar davajte; ne nosete ni med ni srebro ni zlato vo va{ite pojasi (Mat.10,8.9). prosto e i jasno slovoto na ovaa zapoved i nema vo sebe ni{to nejasno, ni{to {to bi trebalo ve{ta~ki da se tolkuva. Od mene vie go primivte dostoinstvoto na sve{tenstvoto, pa ako za toa vie mene malku ili mnogu mi dadovte, pa toa jas vam vi go prodadov, prodavajte go toga{ i vie toa istoto i na drugite; ako pak kako dar go dobivte toga{ i kako dar davajte go na ostanatite. Ima li ne{to pojasno od ovaa zapoved? Ima li ne{to pokorisno od ova za onie koi se pokoruvaat na ovaa zapoved? Navistina te{ko na onie koi pomislile za pari da go dobijat Bo`jiot dar, ili na drugi za pari da go prodadat, bidej}i takvite spored zborovite na svetiot Apostol Petar, se nao|aat vo te{ka maka i se vrzani od nepravdata(D.A.8,33), obzemeni od svoeto srebroqubie; a po ova soglasno e so toj Gospodov zakon i praviloto na Svetite i bla`eni otci na svetiot i golem vselenski sobor sobran vo Halkidon(2 pravilo 4 vselenski sobor). Osobeno dobri i mnogu blago~estivi se naredbite na ova pravilo od svetite otci, koi dopiraat i go se~at sekoj satanski obid, sekoe |avolsko namisluvawe, pri {to se dava duhoven dar, bidej}i toa sosema zabranuva za pari da se davi ili da se prima ~inot na rakopolagawe. Isto taka ne dozvoluva da se davaat pari pred ~inot na rakopolagawe bidej}i tuka o~igledno bi bilo podmituvaweto. No sega pokraj site tolku jasni odredbi, sepak se zatekoa nekoi vo Galilea , koi poradi gadnata `elba za dobivka, ja omalova`uvaat i prestapuvaat ovaa spasonosna i ~ovekoqubiva naredba, najdovme za dobro zaaedno so svetiot sobor koj prestojuva vo ovoj carstven nov Rim, istata naredba povtorno da ja povtorime, za bez nikakvo razmisluvawe, i bez nikakov izgovor ili lukavo mudruvawe sosema da se prese~i ovoj ne~esen i gnasen obi~aj, koj neznam na kakov na~in se vovlekol vo svetata crkva, za potoa pri potpolna sloboda od sekakva trgovija i ~ist oglas od strana na Arhierejot, da slezi odozgora blagodatta na Svetiot Duh na onie koi se rakopolagaat; bidej}i sega koga za pari se slu~uva rakopolagaweto i se vr{i od ne~ista raka, jas neznam dali sleguva na onoj koj se rakopolaga Blagodatta na Svetiot Duh, ili poradi toa taa se skratuva. Odtuka, znaj, deka vo se najblago~estiviot, bez razlika koj i da e toj , koj }e se zatekne vo ne{to sli~no, bilo episkop ili horepiskop, ili periodevt, ili prezviter ili |akon ili bilo koj drug koj e vbroen vo kanonot, ili svetovnik, so op{ta naredba i so op{ta odluka na arhierejot biva osuden, kako {to za toa glasi i privedenoto pravilo na svetite otci; bidej}i treba blagodatta da bide navistina blagodat, a nikako srebroto za nea da posreduva. Zna~i kako {to e isklu~en i li{en od sekakvo sve{teni~ko dostoinstvo i slu`ba onoj koj misli deka za pari mo`e blagodatta da ja dobie, neka podlegne na kletvata anatema isto i onoj koj vetuva deka za pari toa }e go dade, bilo da e klirik ili svetovnik, bidej}i e nevozmo`no da se ostavi ona, {to ne dozvoluva da bide ostaveno, nitu da se dovede vo sklad Bog so Mamona ili onie koi nemu mu slu`at, da mu slu`at i na Boga; a Gospodoviot zbor za toa e neporekliv: ne mo`e da mu se slu`i i na Boga i na Mamona (Mat 6,24). Ispolnuvaj}i gi ovie zborovi spored na{ata sila i poklonuvaj}i im se zaedno na Onoj koj gi izrekol, ja donesuvame ovaa odluka protiv onie, koi gi prestapuvaat. I tvojata svetiwa neka se pogri`i, upotrebuvaj}i go pri toa seto nastojuvawe da preku prepi{uvawe na ovaa na{a poslanica stane op{to poznata na site episkopi so site ostanati; da zaedno site hristijani sobrani so eden duh i so edna du{a, protiv op{tiot neprijatel, da isprosime pomo{ Bo`ja za od koren da go iskornime srebroqubieto zaedno so site negovi zli `ili”. [5]
Petto-{estiot vselenski sobor koj se odr`al 691-692 godina vo svoeto 22 I 23 pravilo gi donesol slednite odluki vo vrska so simonijata:
22 pravilo:” Onie koi bile postaveni za pari, a ne preku ispituvawe I koi izbrale sve{teni~ki `ivot, bilo toa da se episkopi ili nekoi drugi klirici, nareduvame da se ras~inat; a isto taka da se ras~inat i onie koi gi postavile”. [6]
Vo tolkuvaweto na ova pravilo Zonara veli:
“Mnogu pravila svedo~at za ova, no zloto i ponatamu kako rak ja nagrizuva crkvata, pa zatoa morale otcite na ovoj sobor da izdadat vakvo pravilo.” Praviloto nareduva da se ras~ini ne samo onoj koj simoni~ki e postaven na nekoj erarhiski stepen, tuku i onoj koj takviot go postavil, odreduvaj}i rakopolagaweto da se izvr{uva ne za pari tuku posle ispituvawe i kako `elba za sve{teni~ki `ivot. So ova otcite na soborot go izrazuvaat svoeto uveruvawe, deka pri rakopolagaweto koe za pari e izvr{eno, nemalo i voop{to ne mo`elo da ima kanonsko ispituvawe i neophoden izbor za sve{teni~ki `ivot i neophodno sva}awe na tie dobivki. Pa sprema toa mnogu nedostojni slu`iteli na crkvata bile primani i rakopolagani, a dostojnite i zaslu`nite bile zapostavuvani, i normalno na toa stradale interesite na crkvata, a stradal i samiot ugled na crkvata.
Vo 23 pravilo na istiot sobor stoi:
” Nikoj episkop ili prezviter ili |akon, koga ja dava Svetata Pri~est, neka ne bara pari ili bilo {to drugo od onoj koj ja prima. Bidej}i blagodatta nee za proda`ba, nitu nie za pari go razdavame osvetuvaweto na Svetiot Duh, tuku svetata Pri~est }e im se razdava na onie koi se dostojni za toj dar, bez nikakva namera za koristoqubie. Ako pak se doznae deka nekoj klirik bara ne{to od onoj na kogo mu se dala Svetata Pri~est, neka bide ras~inet, kako revnitel na Simonovata zabluda i iskrivokol~enost”.[7]
Revnitel na Simonovata zabluda i iskrivokol~enost ova pravilo gi narekuva episkopite, prezviterite i |akonite, koi za pari ja razdavaat Svetata Pri~est, i vakvata postapka ja smeta za simonija, isto kako rakopolagaweto za pari, pa nareduva da se ras~ini sekoj onoj koj }e se zatekni vo toa. Kako pri~ina za ova pravilo se naveduva toa {to blagodatta nee za proda`ba, pa nitu za pari treba da se razdava osvetuvaweto na Svetiot Duh na vernite, tuku treba da se razdava na sekoj onoj koj e za toa dostoen, bez nikakvo barawe za materijalna korist. Darot na blagodatta sve{tenite lica go dobivaat bezplatno, pa zatoa treba blagodatta da ja razdavaat darum, na sekoj koj e za toa dostoen(Mat.10,8). Spomnuvaj}i ja blagodatta ova pravilo so toa poka`uva deka se odnesuva na site sveti tajni, me|u koi tajnata na Svetata Pri~est zazema glavno mesto; I so ova pravilo se zabranuva i osuduva baraweto na pari ili voop{to bilo kakvi nagradi za site Sveti Tajni.- Sve{tenite lica imaat pravo da se izdr`uvaat od oltarot, koga na oltarot mu slu`at(1Kor.9,14) I imat pravo na prinosite od vernite, kako {to spomenavme vo tolkuvaweto na 4 apostolsko pravilo: “vidot i koli~inata na tie prinosi koi se za klirot” kako {to ~itame vo tolkuvaweto na ova pravilo na Arhimandritot Jovan, “mora vo se da bide prepu{tena na dobrovolnata `elba na vernite, za{to inaku ne bi mo`elo da se slo`i so duhot na evangelskiot zakon i so svojstvoto na duhovnite darovi na blagodatta, koga samite sve{tenici prinudno bi barale, za svetite tajni pred ili posle nivnoto izvr{uvawe da im se naplati; bidej}i ni{to nema da bide vo takva sostojba tolku da ja ponizi svetiwata na darovite i sve{teni~kiot ~in, kako vakvoto barawe na plata.” I posle ovie mudri zapazuvawa u~eniot ruski kanonist go naveduva za potvrda Grigorij Bogoslov, koj vo svojata beseda za kr{tenieto veli, deka “sve{teni~ka najgolema nagrada e toa {to vernite im pristapuvaat na svetite tajni so ~ista sovest i spremni kako {to treba”.
I pokraj ovie pravila simonijata i ponatamu prodol`ila da ja potkopuva Crkvata, pa zatoa i sedmiot vselenski sobor donel 3 pravila (4,5,19) za simonijata:
4 pravilo:” Propovednikot na vistinata svetiot apostol Pavle, nalo`uvaj}i im go kako nekoe pravilo na efeskite prezviteri, ili podobro ka`ano na seto sve{tenstvo, vaka odre~no im ka`al:” srebro ili zlato ili obleka od nikogo ne pobarav:so se vi poka`av deka taka treba da se trudite i da im pomagate na nemo}nite, a isto taka da gi pomnite zborovite na Gospoda Isusa, za{to Sam On re~e: pobla`eno e da se dava otkolku da se zema.(D.A. 20, 33.35). zaradi toa i nie koi od nego nau~ivme, nareduvame, episkop na nikakov na~in da ne pomisluva poradi gnasna `elba za dobivka, a pod prividna pri~ina za nekakvi grevovi, da bara zlato ili srebro, ili bilo {to drugo od nemu pot~inetite episkopi, ili klirici, ili monasi; bidej}i apostolot vika: nepravednicite nema da go nasledat carstvoto Bo`jo(1Kor. 6,9), i : decata ne se dol`ni na roditelite da im sobiraat bogatstvo, tuku roditelite na decata(1Kor. 12,14.). a koj }e se zatekne, da iznudi zlato ili srebro ili bilo {to drugo, ili poradi nekoja strast, da ja zabranuva crkovnata slu`ba i da odlu~uva nekoi od svoite klirici ili da go zatvora svetiot hram, za vo nego da nema bo`ji slu`bi i so toa go naglasuva svoeto bezumstvo za bezosetni raboti , takviot i samiot e bez oset , I zlobata negova }e mu padne na glavata negova (Psalm 7, 16) kako na prestapnik na Bo`jite zapovedi i apostolskite vostanovuvawa. Bidej}i i Petar vrhovniot apostol zapoveda: pasete go stadoto Bo`jo koe go imate, nadgleduvaj}i go ne so sila tuku dobrovolno i po Boga, nitu za nepravedna dobivka, tuku od dobro srce; ne kako da vladeete so klirot tuku bidete za primer na stadoto; i koga }e se javi poglavarot na pastvata, }e primite venec na slavata, koj nema da ovene (1Petar 5,2.3.4)”.[8]
Vo ova pravilo se spomenuvaat dva drugi vidovi na simonija i toa koga eden episkop, mitropolit ili patrijarh, pottiknat od strasta na srebroqubie, pa za da zadobie pari za sebe:
1. Ja zabranuva crkovnata slu`ba ili odlu~uva nekoe od nemu pot~inetite sve{teni lica. Isto taka na pogolema osuda mora da podlegne eden episkop, koga toj ja zloupotrebuva svojata vlast nad pot~inetiot klir, pa nevin i vo ni{to kriv svoj klirik go stava pod sud i go osuduva, a samo poradi toa, za od nego poradi odglumena pro{ka da iznudi pari ili bilo {to drugo.
2. Nekoi episkopi povtorno od lo{a `elba za dobivka, barale vo ime na nekoja kazna koja tie ja izmisluvale, no koja so ni{to ne mo`ela da se opravda, da se zatvorat crkvi vo nekoi mesta, pa so toa zabranuvale vo niv da se vr{i Sveta slu`ba. So toa kako {to vika praviloto tie samo go navra}ale svoeto bezumstvo na bezosetni raboti, a so toa mnogubrojniot narod go li{uvale od molitvata i svetite `rtvi.
5 pravilo ka`uva:” Smrten grev e koga nekoi gre{at, a ne sakaat da se popravat; a od ova u{te polo{o e koga nekoi so drsko postapuvawe stanuvaat protiv blago~estieto i vistinata, osvrnuvaj}i se pove}e na mamona, otkolku na poslu{nost na Boga i gi zanemaruvaat negovite pravila i vostanovi. So takvite nee Gospod Bog, se dodeka na se pokorat i ne se osvestat od svoeto zlo, poradi toa tie moraat na osoben na~in da mu pristapat na Boga i so skru{eno srce da prosat, da im go otpu{ti grevot i da im prosti, a ne da se gordeat so svoeto bezzakonito deluvawe. Bidej}i Gospod e blizok na onie, koi se so skru{eno srce(Psal.33,19). Sprema toa onie koi se falat, deka so zlato bile postaveni na slu`ba crkovna i se nadevaat na toj bestramen obi~aj, koj ottu|uva i od Boga i od sve{tenstvoto, pa so bezstramen obraz i so cel glas so navreduva~ki zborovi gi bes~estat onie koi od Duhot Svet poradi prekrasniot svoj `ivot bile izbrani i bez davawe na zlato bile postaveni na crkovna slu`ba, takvite, koi toa go pravat treba najnapred da se svedat na najnizok stepen od svojot ~in, a ako ostanat uporni vo toa treba so epitimija da se ispravuvaat. A ako se zatekne nekoj toa da go pravi pri samoto rakopolagawe, neka se postapi so nego po apostolskoto pravilo, koe vika: “ako bilo koj episkop, ili prezviter ili |akon, so pari go pridobie svoeto dostoinstvo, neka se ras~ini i toj i onoj koj go postavil i sosema neka se odlu~i od zaednicata, kako Petar {to go odlu~i Simon Vra~ar”; isto taka i po vtoroto pravilo na svetite otci na{i vo Halkidon, koe vika:” ako bilo koj episkop za pari izvr{i rakopolagawe i blagodatta koja ne mo`e da se prodava, ja pretvori vo predmet za proda`ba, pa za pari postavi episkop ili horepiskop, ili prezviter ili |akon, ili bilo koj drug koj {to spa|a vo klirot, ili od gadna `elba za dobivka proizvedi za pari ekonom, ili ekdik, ili paramonar, ili bilo koj drug koj e vbroen vo kanonot, pa se doka`e deka toa navistina go napravil, neka se ras~ini od svojot stepen; a onoj koj na takov na~in bil postaven, nikakva korist neka nema od takvoto kupeno rakopolagawe ili proizveduvawe, tuku neka se smeta kako da nema dostoinstvo, ili slu`ba, koja za pari ja dobil. Onoj pak koj bil posrednik vo takvata gnasna i bezzakonita trgovija, takviot, ako e klirik neka se ras~ini od svojot stepen; ako e svetovnik ili kalu|er neka e anatema”.[9]
Povtorno nov vid na simonija protiv koja zboruva ova pravilo. Imalo nekoi od pobogatite semejstva, koi pred da stapat vo klirot na edna ili druga crkva, daruvale pari i toa kako niven pobo`en prilog i dar na Boga. No postanuvaj}i klirici, zaboravale na taa pobo`nost, koja kako dar ja napravile, tuku toa go istaknuvale kako svoja zasluga pred ostanatite klirici, koi bez davawe na pari tuku po svoite zaslugi go dobile sve{teniot ~in i javno gi stramotele ovie poslednite, baraj}i za sebe prednost vo crkvata pred niv. Ova pravelo nered vo crkvata i protiv toj nered e izdadeno ova pravilo. Vo po~etokot ova pravilo gi naveduva zborovite na prvata poslanica na apostol Jovan(5,16) . sekako ova pravilo nareduva takvite da se postavat na najnizok stepen na svojot ~in, t.s. da bidat pome|u ednakvite po ~in najmladi, za so toa da se pokajat za grevot od gordost i so smirenost da ja pridobijat milosta na crkvata, a ako ostanat uporni vo gordosta praviloto zapoveda, da se podlo`at na zaslu`ena epitimija, i toa spored zborovite na Valsamon, po sogleduvaweto na nadle`niot episkop. Ako pak nekoj se poslu`i so ova pri samoto rakopolagawe, toga{ praviloto propi{uva da se pot~ini na op{tite pravila za simonija.
19 pravilo:” Porokot na srebroqubie tolku zavladeal kaj upravitelite na crkvite, {to nekoi pome|u niv koi se pobo`ni lu|e, ja zaboravaat zapovedta Gospodova, se zabluduvaat i za zlato gi primaat onie, koi mu pristapuvaat na sve{teni~kiot i mona{kiot `ivot. I se slu~uva kako {to golemiot Vasilij veli:” ona na koe po~etokot ne mu ~ini, seto mora da se ottrgni” ; bidej}i na Boga i na mamona ne mo`e da mu se slu`i(Mat 6,24.). zna~i koj }e se zatekni toa da go pravi, ako e Episkop ili Igumen, ili drug od Svez{teni~kiot ~in, ili neka prestani, ili neka se ras~ini, spored vtoroto pravilo na svetiot Halkidonski sobor. A ako e Igumanija, neka se protera od manastirot i vo drug neka se predade na poslu{anie. Isto i igumen, neka nema prezvitersko rakopolagawe. Vo pogled na ona {to roditelite na decata im go davaat, kako miraz, ili vo pogled na svoite sopstveni rabiti, {to doti~niot gi prinesuva, za na Boga da mu bidat posveteni, nareduvame toa vo manastirot da mora da ostane, bilo doti~niot da ostane vo nego, ili da izleze od nego, ako nema vo toa bilo kakva krivica na nastojarelot”.[10]
Zonara obra}a vnimanie na prividnito sprotivstavuvawe vo pogled na kaznata na simonistite, pome|u vtoroto pravilo na 4 vselenski sobor i ova pravilo, bidej}i prvoto nareduva vedna{ da se ras~ini i onoj koj za pari nekogo rakopolo`il i onoj koj taka bil rakopolo`en, a ova pak pravilo nareduva, onoj koj prima za pari nekogo vo klirot da se ras~ini duri toga{, ako ostane vo toa uporen. Zabele{kata e sosema na mesto, bidej}i na prv pogled nabvistina se zabele`uva nekakva sprotivstavenost. Pa Zonara go re{ava ova naveduvaj}i sosema osnovano, deka vo toa pravilo ( na 4 vselenski sobor) se zboruva za samiot ~in na rakopolagawe, imeno koga nekoj nekogo za pari }e go rakopolo`i, a vo ova 19 pravilo ne stanuva zbor za toa, tuku za primawe vo klir na lica, koi ve}e bile rakopolo`eni. Osuduvaj}i go primaweto na nekoj za pari vo manastir, praviloto go priznava za pravilno ona {to nekoj go prinesuva vo manastirot, koga vo istiot kako brat stapuva, ili {to roditelite go davaat kako miraz na svoite sinovi, koga }e se zamona{at, a doti~nite toj svoj prinos na manastirot go pravat od po~it, za na Boga da mu go prinesat. Vo pogled na ovoj prinos praviloto nareduva, da mora da ostane vo potpolna sopstvenost na manastirot, duri i toga{ koga }e otstapat od manastirot onie, za koi i koi toj prinos go prinele, ako za toa istapuvawe nema nikakva krivica na nastojatelot.
Tarasij Carigradski koj {to e izbran za carigradski patrijarh vo 786
godina, ispratil edna poslanica do rimskiot papa Adrijan protiv simonijata koja ne prestanala da ja oskvernuva crkvata i da go ru{i ugledot na sve{teni~koto dostoinstvo, vo ovaa poslanica koja isto taka vlegla vo pravilata na svetata crkva stoi:
” Mnogu ~esto i na mnogu na~ini se pou~uvame od evangelistite, od apostolite, i od otcite, deka morame pri posvetuvaweto na sve{tenstvo, sosema slobodni da bideme, od lakomstvo, nitu da zemame srebro, ili zlato, ili da narame nekakva protiv zakonita korist za rakopolagaweto na bilo koja sve{tena li~nost. Bidej}i onie koi gi polagaat racete, slugi se na duhot, a ne se prodava~i na duhot, i koi kako dar ja dobivaat blagodatta na Duhot, moraat i kako dar da ja davaat na onie, koi od niv treba da ja primat, shodno na zborovite na onie, koi od Bo`jiot glas ja dobija ovaa Blagodat. Ako pak se zate~e nekoj, istata za zlato da ja kupil, takviot se proglasuva za isklu~en od sve{teni~kiot red. Pa sprema toa go dobil sve{tenenstvoto po ime, no deloto go odmanuva samiot ~in; bidej}i nikoj ne mo`e da mu slu`i na Boga i na mamona, kako {to nas evangelieto ne u~i (Mat 6, 24). No bidej}i ~uvme od Boga, koj preku prorocite glasno ka`uva: “sve{tenici zboruvajte od srceto na Erusalim” (Isaija 40,2). I povtorno koga se zakanuva vika: “stra`ar, ako vidi me~ kade {to ide i ne zatrubi so truba i narodot ne bide opomenet i me~ot dojde i im ja odzeme od niv du{ata, }e ja baram krvta od racete na ~uvarot (Jezekil 33 6), zatoa i nie pla{ej}i se od naredbata i osudata, eve go podignuvame glasot pred site nastojnici na na{ite crkvi, za da mo`eme da ka`eme zaedno so bo`estveniot apostol:”^isti sme od krvta”(DA 20,26) na onie koi ja prestapuvaat naredbataa na praviloto, a u{te povej}e od onie, koi za pari rakopolagale, ili bile rakopolo`enii koi bo`estveniot apostol Petar ~ij {to prestol go nasledi va{ata bratska svetost, kako Simon vra~ar go odlu~i, i zatoa ne se stesnuvame da ja javime vistinata, ~uvaj}i i dr`ej}i se od ona {to ni e predadeno vo pravilata od svetite apostoli i od slavnite na{i otci i voedno se ograduvame od site onie, koi istite bilo kako gi prekr{ile. A va{eto i pristojno na sveti Arhierejstvo, koe zakonito i po Bo`jata voqa go vr{i sve{tenona~alni~koto slu`ewe, delumno ima slava vo toa; bidej}i velikiot i prv arhierej Hristos Na{iot Bog preku prorocite rekol: `iveam Jas i }e gi proslavam samo onie, koi me slavat(1Cars. 2,30). A ti ~oveku ja znae{ `elbata na izbranite od Duhot Svet, deka vo ovoj odnos e popodnesliva i samata eres na Makedonij i negovite sledbenici duhoborci, bidej}i tie barem pustoslovea, deka Duhot Svet e tvorba i sluga na Boga i Otca, a ovie kako {to se gleda go pravat nivni sluga. Bidej}i sekoj gospodar prodava koga saka,ona {to go ima ili {to e negovo doma{no, ili drugo {to poseduva; na ist na~in i onoj {to kupuva, saka da postane gospodar na ona {to e za kupuvawe, a go dobiva toa so cena vo srebro. Taka i onie koi ovaa ne~ista rabota ja pravat, go poni`uvaat Svetiot Duh, gre{ej}i podobno na onie, koi hulej}i ja svetiwata zboruvaat, deka Hristos gi izgonil demonite so pomo{ na Velzevul; ili kako {to e podobro da ka`am, podobni se na Juda predavnikot, koj za cena za srebro go prodade Hrista na bogoubijcite Judejci. A bidej}i Duhot Svet e edinosu{ten so Hrista Boga, o~igledno e na sekoj, deka i ovie koi go prodavaat Duhot Svet ednakov del imaat so onie koi go prodadoa Hrista. no ako ne se prodava, a o~igledno e deka toa nikako ne mo`e da bide, nadvor e od sekoj somne`, deka kaj niv nee blagodatta na Svetiot Duh, to est, najsvetoto sve{teni~ko dostoinstvo, nitu tie blagodatta ja primile nitu ja imaat. Bidej}i neka se setat na Sveti Petar, koj vaka mu re~e na onoj koj se obide na toa: “ti nema{ del nitu u~estvo vo toj dar”(D.A 8,21). Pri toa ako se prodava sve{teni~koto dostoinstvo, toga{ za niv e nepotrebno i ~esno da `iveat i da napreduvaat vo ~istota i dobrodetelstvo; odvi{en e za niv i svetiot Apostol Pavle, koj u~i, deka episkopot mora da bide bez mana, pameten i vreden da u~i, trezven, celomudren, po~ituvan, gostoqubiv, pou~liv, sposoben da gi izobli~i onie koi se protivat (1Tim 3,2). Ova seto }e is~ezne ako sve{tenstvoto se kupuva ili prodava”.[11]
Kako {to vidovme Svetata Crkva najostro ja osudila simonijata kako: povtorno predavstvo na Hrista, naru{uvawe na ugledot na sve{tenstvoto, trgovija so blagodatta, odvratna `elba za dobivka... Vo osudata na simonijata ne se osuduva samo onoj koj }e ponudi bilo kakva plata za zdobivawe so nekoe dostoinstvo, tuku na podednakva osuda podle`at site onie koi se povrzani so toj ~in: onie koi posreduvaat, onie koi prodavaat, onie koi kupuvaat. Svetite Apostoli kako i nivnite naslednice episkopite, od niv postavenite sve{tenici, |akoni, site onie koi pripa|aat vo klirot, kako i onie koi pripa|aat vo crkovnata administracija, svoeto dostoinstvo ne go dobija za pari, pa zatoa i ne smeat za pari da postavuvaat ili da napla}aat za ona {to se dol`ni da go vr{at. Sekoe napla}awe za blagodatta, i site onie koi posredno i neposredno u~estvuvaat vo taa naplata Crkvata gi osudila kako simonisti i gi postavila pod najte{kata kazna poistovetuvaj}i gi so Juda, smetaj}i gi za predavnici na Gospod Isus Hristos.
1. Noviot Zavet na na{iot Gospod Isus Hristos. Biblisko zdru`enie na Republika Makedonija.
2. Pravila Pravoslavne Crkve s tuma~ewima. Kniga 1. Nikodima Episkopa Dalmatinskago. Novi Sad 1895god.
3. Pravila Pravoslavne Crkve s tuma~ewima. Kniga 2. Nikodima Episkopa Dalmatinskago. Novi Sad 1895god.
[1]
Pravila Pravoslavne Crkves tuma~ewima. Radwa Nikodima Episkopa
Dalmatinskago. Novi Sad 1895 god. Kniga 1. Str 85.
[2]
Isto str 87.
[3]
Pravila Pravoslavne Crkve s tuma~ewima. Radwa Episkopa Dalmatinskago
Nikodima. Novi Sad 1896.kniga 2. Str 431.
[4]
Kniga 1. Str 329.
[5]
Kniga 2. Str 485.
[6]
Kniga 1. Str 502.
[7]
Kniga 1. Str 502.
[8]
Kniga 1. Str 600.
[9]
Kniga 1. Str602.
[10]
Kniga 1. Str 626.
[11]
Kniga 2. Str 489.